Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

...

Subjekt je samo jedan.
I u rečenici, i u svijetu.







credits
Design: murderscene
Help: crushthespeaker
Erotika
utorak, 09.10.2012.

Gorak, jak,senzualan miris me opčinio.
Mješavina duhana,laka za nokte,i tjelesnih sokova.
Divna melodija u glavi. Strast Chopinovih balada,ples,grijeh.

Čitam naglas, sama sa sobom, mirišem si pušačke,žute prste, propale od otrova i silne ljepote.
Glas mi podrhtava, sve sam energičnija, nalet uzbuđenosti i melankolije. Crnine u seksualnosti svake žive žene.
Tko se ne pozna duhovno, nepozna ni strast, onaj istinski,psiho-fizički seks.

Osječaj da imaš cijeli svijet, da uživaš život kakvim ti se pruža.
Vrisak, želja za svim, za svačim. U sebi,duboko u sebi.
Muzika, melodija, rapsodija. Razapetost između emocije,i jave, emocije jake kao vrag.

i znaš,da sve što želiš,
da bi se osječao živo, uvrnuto, svemoćno ,kao čovijek,kao žena,kao stvorenje..
Znaš da je to seks, sa muškarcem,sa ženom, samim sa sobom,sa predmetom, sa muzikom,sa snima
seks, osječaj kao život sam,erotika, hedonizam.

I sve što želiš je samo taj osječaj.


| 18:28 | Komentari (0) | On/Off | Print | # |



Voljela bih
utorak, 15.11.2011.

Voljela bih mislit da ti misliš na mene.
Voljela bih vjerovat da ti vjeruješ u mene.
...Da svijet nije tako pust,voljela bih imat te bliže,voljela bih te dotaknut jednom.

Osjeti me bar ti, Označi me dodirom,nježnim,snenim.
Voljela bih znat da znaš moj dah,moj zvuk,miris,osjet.
Nešto što mi fali,od rođenja,od predrođenja.

Voljela bih vidjet ono što bi ti želio vidjet,u sebi.. u meni,u Njima..
Voljela bih osjetit onaj dodir prijateljstva živog bića,stvora,mesa.

Daj mi to! Želim to! Želim imat cijenu i bit Jedna.
...Ali ja to nikad neću bit..Čovjek sa licem,Čovjek sa tijelom i srcem.
Lutalica u mjestu, Zarobljen nemir u željeznom moru. Otpuhana želja kao Rođendanska svijeća.

O kako bih htjela, Voljela,gorit,izgarat,plamtit kao ti,srce moje.
Krvavo meso, meke kosti, plaha koža..O ja nisam nikad bila to, Nisam htjela! Oprosti mi!
Živote, voljela bih da me čuješ, jecaj i vapaj za tim gorućim,o tu žudnju da mi daš,Voljela bih.

Kisele suze, Gorke su mi usne,prljave od riječi.
Kad bih bila Ti, Kad bih mogla bit samo Ti Ti Ti !

Moraš! Molim te!Volim te, nemoj me pustit tamo. Nemoj dopustit da me opet savlada ta osoba koja grebe po duši.
Jer ona zna bit toliko snažna da mi dođe da vrištim,da si isčupam utrobu,Samo da je nema više u meni.

Dokaži mi da Ona nije Ja. Da sam ja jedna i jedina.Da nijedna mazohistička spodoba nespava negdje unutra.
Jer ona.....ona kad se probudi..... ja nestanem.
Ona ima moje tijelo i tjera ga na gadosti. Crne,morbidne gadosti.
Ona je željna smrti,voli joj bit blizu.

O Voljela bih da lažem kao što ti lažeš!
Daj mi tu slast da se savladam
Daj mi tu moć da je zatvorim,ugušim,istrijebim

Voljela bih, Znam da bih voljela.... Voljela se voliti kao što me Ti znaš voljeti.


Spasi me.... Oprosti mi.


| 17:52 | Komentari (2) | On/Off | Print | # |



ponedjeljak, 18.07.2011.

Smrt nikad nije bila bliža nego upravo sad.
Kad te vlastita krv izda,shvatiš koliko si vrijedan.

JEDNA OBIČNA JEBENA NULA!!

Nikad nisam vrijedila, zašto se nisam još davno ubila. Trebala sam poslušat onaj glas u glavi,koji se opet pojavio
'A KAKO BI BILO DA SE UBIJEŠ?'

Nevrijedi više patit se toliko.
Već sam polumrtvac.

| 23:50 | Komentari (6) | On/Off | Print | # |



otrov škorpije
utorak, 21.06.2011.

Gmizao je po cijelom njenom biću, polako, ljigao i zločesto.
Bockao je sa svoja dva kliješta, crna kao sam đavo,kao ugljen,kao rupa.
Zabijao rep ravno u srce,i puštao otrov kroz nj.
Polako,smrtno uz dugi život,polako i toliko bolno da je to postalo neprimjetivo.
Odvratno zlo škorpijasto stvorenje škripalo je u ušima,lijgavo kolko i život sam.

Koračala je kroz život sa neopisivim sramom nezasluženim.
Korak po korak,glavu prema tlu.
Duša joj je vrištala da se sakrije,i pokušavajući ju ušutkat,pretvorila bi se u krvavi,mesnati stroj.

Voljela je da je gledaju,ali ne da je i vide.

Obožavala je svoj seksepilni lik,ali mrzila svoju škorpijom otrovanu nutrinu.
Voljela je život,a toliko je umirala.
Osječala je svašta,toliko toga,njih voljela;ali uvijek je ostala zapečaćena u svojem malom plavo-bijelom svijetu.Toliko je htjela da netko pokuca na stara,drvena vrata i uđe i shvati,ali oni koji su htjeli nisu uspijeli. vrata su bila preteška.nisu znali put, nisu znali način, nisu se takvi rodili.

Zauvijek je sjedila tamo, toliko mrtva,a toliko živa..


| 21:05 | Komentari (0) | On/Off | Print | # |



Patnja.
nedjelja, 22.05.2011.

Svetinjo moja... Zašto me boliš toliko?
Želim ti otrčat u zagrljaj,želim ti plakat na ramenu...boli moja,ljubavi moja.
Moja prošlosti, patnjo moja.
Tijelo umire. više se neprepoznaje.
O ne,ne.
Ovako nešto mi se dosada nije desilo. Da ja samu sebe ne mogu prepoznat.
Boliš me,užasno me boliš. Želim da pretane.
Chopin svira u pozadini svoju tugu,vino pokušava ubit moju... samo je veća i veća.
Osječam se kao da umirem.
MORALA SAM TO NAPRAVIT! Zbog sebe, zbog svog poštovanja.


..... A VOLIM TE KAO I PRVOG DANA...



| 23:26 | Komentari (3) | On/Off | Print | # |



izvan okvira.
utorak, 26.04.2011.

Zapitahu se se ljudi jednom što se zbiva iza plavetnog im neba.
Dali i tamo dišu i plaču,dali i tamo se smiju,što li njima za sreću treba.

Zapitahu se zvijeri te, što bi bilo da mir im zanjišemo,
što bi bilo da njihovo cvijeće im uberemo,da njihov zrak mi udišemo.

Ima li tog Boga,koji objasniti mi može,
Što da činim da se riješim ove kože.

Ima li koga,tko pomoć mi želi
tko objasnit mi može,na šta smo se to sveli.

Makni me odavde,ja neželim biti ti.
Izbriši se iz mene,isti si kao svi.

Čovječe,stvore teški,
nemože se ni svemir naspavat na ovoj grešci.

Uz zadovoljan smijeh,
ja odbijam da budem još jedan grijeh.

| 11:18 | Komentari (6) | On/Off | Print | # |



Proljetno jutro.
utorak, 18.01.2011.

Udahnula je proljetno jutro kad ju je probudio topli dodir jednog od sunčevih mnogobrojnih prstiju.
Nahranila je hladne oči mekanim raznobojnim oblačićima.
O,veličanstvenog jutra li! Ptičice su stvarale kompozicije veće od mozartovih,i to samo za njene gluhe uši.
Sok od naranče je osviježio želudac i stvorio okus ovom proljetnom jutru.
Njena bezukusna ustašca uvlačila su krasan dim smrti dok su njene hladne oči promatrale svakakve oblike koje je cigareta ispuštala iz sebe.

Zapjevaj djevojčice ovom zahvalnom proljetnom jutru koji je samo tebi podareno!
Zaskakutaj u zeleni dan, skoči u mekanu travu. Čeka te raširenih ruku!
Zagrli prijatelja svog,o ti strašna djevojčice, cijeli svijet je raširenih ruku!
O ti slijepa djevojčice! Kad postaneš djevojka bit će kasno.

Operi oči od prljave magle!
Baci dim, udahni zrak!
Skini crnilo sa oka! Nek svijet vidi boju tvoje duše!
Ne šapći sebi u bradu više, reci glasno, čut će te jednom!
Ne baljezgaj riječi mržnje, rađe šuti!
Ne imaj negativne misli jer one vode ka negativnom djelu!
Pomakni usne i raširi oči!

Fina djevojčica današnjice,pljuješ po cesti i puštaš smeće za sobom.
Otmjena damo,sakrij te gačice i prljave riječi.
Nevina djevo,zašto su ti oči crvene,odkud bijele fleke na majici?
Mala princezice,lijepa curice.



| 12:38 | Komentari (6) | On/Off | Print | # |



Do not be happy.
utorak, 14.12.2010.

Tupa sreća.
Prazno veselje.
Zaglavljena misao.

Radost je zlo !

Samoubilačke misli su bile toliko zabavnije od ove stabilne idiotarije u glavi.
Nemam o čemu pričat ni sa kim.
Kako je frustrirajuće kad si sam svoj.
Dosadno.
Bijelo.Sivo
Crno.
Smeđe i Bež.
Dosadne su i boje u mojoj glavi.

Mrzim svaki dan! Mrzim svoju zakočenost.
Mrzim veselu monotoniju trenutačnog života.

Nek se desi nešto ljubavno!
Nisam se dugo osječala poželjno. Dugo, jako dugo.
Osječam se posrano ovako.
dosadno mi je
dosadno je kad si sretan
Dosadno!!!!

CHANGE SOMETHING!

| 21:01 | Komentari (7) | On/Off | Print | # |



Prošlost.
četvrtak, 11.11.2010.

Stavila sam ruku na svoj krvavi otisak ruke iz prošlosti.
Vidjela sam dijete,djevojku. Čupavu,crnokosu,rasplakanu,pijanu,
drogiranu,krvavu,neshvačenu,odbijenu,tužnu,bijesnu djevojčicu.
Nije me više vukla za srce,nije pokušavala uć u njega.
Znala je da gubi igru.
Hvatala ju je panika kad je shvatila da to tijelo u kojem je živjela nije više pripitomljeno.
Nije njeno.

Uhvatila sam je za ruku.
Oprostila sam joj.
Nasmiješila sam joj se.

TI VIŠE NISI JA.
Pustila sam je.
Otvorila joj 'vrata'. Isparila je iz mene.

Ne,nikad je neću zaboravit.
Pomirila sam se s njom i pustila je, van iz duše.

Djevojčice...... narasla si.



| 22:37 | Komentari (10) | On/Off | Print | # |



Ivanov besmisao.
srijeda, 29.09.2010.

Paučina pojašnjava mnoge stvari.
Čovijek,zvat ćemo ga Ivan,kad vidi paučinu na zidu shvati da nije dugo čistio,i da bi bilo krajnje vrijeme da očisti kuću.
Ivan nije svjestan činjenice da paučina nije prljavština,svejedno je paučina znak zapuštenosti.
Jedan dan je Ivan sjedio u svojem vrtu.Bilo je vjetrovito i Ivanu se učinilo da mu bambus maše.
Ivan je tada shvatio da je najusamljenije biće koje postoji,ali istodobno je shvatio da bi i sva ostala 'braća' trebali bit usamljena,a opet,nisu.
Kako je to Ivan shvatio?
Dok je odmahivao bambusu je shvatio da je vjetar kriv zbog bambusove 'geste'.
Dali se to isto nama dešava? Ivan je tad shvatio da je sve oko njega jedna velika,ugodna laž.
Komunikacija i razumijevanje je samo jedna fina iluzija.Čini nam se stvarnom zbog međusobne sličnosti,ali i mi odmahujemo iz sličnog razloga kao što ga ima mahajući bambus.Bambus mora mahati zbog vjetra,a mi moramo mahati zbog odgoja,ili bolje rečeno ,sistema.Bambus nije imao ni dobre ni loše namjere mahajući,a opet Ivan je pomislio da bambus maše iz simpatije.'Brat' također maše iz nikakve namjere,on misli da maše iz simpatije,ali budimo realni, dali si mačke govore 'bok' kad prođu jedna pored druge,dali se pogledaju uopće?
Brdo ne priča sa susjednim brdom, pas ne priča sa psom, jedino iz potrebe,muha niti ne priča sa muhom.
Zašto mi pričamo međusobno?
Ivan je šetao sa psom,i susjed ga je pozdravio. Ivan je to prekasno zapazio i nije stigao odzdraviti.
Ivan se osječao posramljeno, pitao se šta li će sad susjed misliti o njemu,hoće li se žaliti njegovim roditeljima kako je Ivan neodgojeno derište,hoće li ga roditelji opomenuti?
A opet, Ivanov pas nije imao nikakvo posebno mišljenje o Ivanovoj 'nepristojnosti', jer niti on (pas) nije pozdravljao susjedne pse,a i psi se nebi uvrijedili da ih je Ivanov pas ignorirao.
I psu nikako nije bilo jasno zašto Ivan njega veže dok šetaju,koji je to svevišnji Bog Ivanu rekao da je Ivan njegov gazda?
Psu nikad nije palo napamet da veže miša i da ga fura okolo i da mu naređuje.
Svaki put kad bi pas razmišljao o tome beznadno bi uzdahnuo uzdahnuo: 'ah,ti ljudi' .
Ivan nikad nije shvatio neugodnost njegovog položaja,njegovu umišljenost i umišljenu uzvišenost.
Ali nije Ivan bio kriv,nije sebe mogao krivit za to,kad su ga 'braća' tako odgojila.
Da je Ivan ikad razmišljao tako intenzivno o tome,posramio bi se,kao što se i ja sad sramim.
Ali Ana je voljela razmišljati o njenom položaju o svijetu,i sistemu.
Ana je oduvijek željela da se može pojebati sa potpunim strancem nasred ceste i da je nitko ne zatvori u čeliju niti da je čudno gledaju.Maštala je o tome da zapali ubojicu svoje majke (koji se spretno izvukao policiji) i da ne bude kažnjena zbog tog čina,ali Ana kakva je napaljena,pojebala bi se sa njim prije spaljivanja.
Ali najviše je maštala da prolaznici u vrijeme tih činova ne obrate pažnju na čin,niti da se zgrožavaju.
Jadnica Ana,znala je da to tako nikada neće bit.. I uvijek bi uzdahnula 'ah,ti ljudi'.
Nikad joj nije bilo jasno čemu sve te koplikacije koje ljudi stvaraju,i pate bezveze.
Trebali bi svi gorjeti u paklu. Uništili su prirodan tok života, i umislili si da su bogovi i stvorili novi tok.
Stvorili su komunikaciju i razumijevanje,stvorili su ljubav i mržnju,i pravdu i nepravdu i još puno glupih besmislica.
Te su sve stvari nepotrebne i beznačajne.Zabavne su, a i zabava sama je jedna od mnogobrojnih izmišljotina.
Oduvijek je postojalo samo Rođenje,Preživljavanje i Smrt.I onda smo došli mi, wannabe Bogovi i poremetili tu predivnu brojku tri i stvorili od nje bezbroj.I usput uništili sve živo.
Ana je nakraju počinila samoubojstvo a Ivanova karijera je bila 'šetač pasa'

......Ah, ti ljudi.....


| 14:35 | Komentari (7) | On/Off | Print | # |



NEKIDAN.
subota, 18.09.2010.

Pismo mi je donijela jedna stara ,sijeda ,čupava žena. Neki dan.

Upitah je tko je.
rastvorila je,skoro bijele,oči,kako li je luda bila,
pogledala me kao da sam joj dala šamar,uhvatila me za ruku i rekla:
'' Ja nisam vrijedna tvoje pažnje.Trulim i padam u tlo,ruke su mi stare i naborane,a duša izjedena i pačenička.
Dijete moje, čitaj pismo koje ti donosim, shvati ga, potom ga zapali.nitko,ali baš nitko ga nesmije vidjeti "
Turne mi pismo u ruke i nestane.
Bilo je u crnoj omotnici,nekakv izlizan papir; slova su bila tintom napisana,krasopisom.

"nađi ga ti trula zvijeri,nađi ga i ubij ga.
Pokopaj ga tamo gdje sunce nikad ne izlazi,da ne vidi svijetlo danje.
znat češ gdje.
nađi čovijeka i ubij ga.
U suprotnom,trpi posljedice,jer smrti doživjeti nečeš."

MOLIM?!?
kakva je ovo neslana šala?
I tko je dovraga bila ona baba?
Nisam znala što da radim,kako da ubijem čovjeka?Kojeg čovjeka? Rekla mi je da shvatim pismo i potom ga zapalim,ali nisam shvatila ništa.
Čije li je pismo ovo... Trebala sam odmora,jer ovo je bilo previše.
Otišla sam na počinak.

Nakon odmora odlučih ignorirati pismo i nastavit sa životom.
............................
..................
.........
....
..

Tih 10 godina,tih strašnih 10 godina.
Oduzeo mi je obitelj i zdrav razum.
Kad presiječem žile krv neteće.
Kad se objesim dišem još bolje.
Kad se upucam metak se savije.
Kad se bacim slomijem nogu.
Kad se predoziram povračam tjedan dana.

Postala sam čudovište, o bože, dali je ono pismo krivo za to, trebala sam ga naći,o isuse,pomozi.
Nisam ga ni zapalila kako mi je rečeno, gdje li je,gdje li je,bože mi pomozi.
Hmmm, nemam sad vremena za to, netko je na vratima.

Kad sam otvorila vrata nisam mogla doći k sebi od šoka.
Ona baba,ona stara,ružna baba koja mi je donijela nesreću, ni godinu starija,bijelih očiju kao i prije 10 godina,2 mjeseca i 13 dana.
Nakon pet minuta skočih na nju kao bijesna zvijer, izudaram je i izpsujem.
No,nije ništa rekla,nit se pokušala branit, nego mi je dala neku crnu omotnicu u ruke i nestala.
Opet isti tekst,opet isto pismo.
Poludila sam tad.Uzela sam pušku.
Počela sam od susjeda,potom je cijelo selo pogubljeno.Lako sam se izvukla na policiji jer sam o tome razmišljala dugo vremena.
Sad sam se trebala sklonit.
Nakon nekih 5 mjeseci nastavljam..
.....

| 18:47 | Komentari (1) | On/Off | Print | # |



*Ime* *Prezime* 06.06.2010.
srijeda, 18.08.2010.

Muči li te još?Praviš se da si zaboravila,ali čim čuješ deranje,proživiš to opet.
Vidiš cijeli film nasilja i samoće,tuge i neželjenosti,mržnje i prijezira.
I najmanji udarac baca te u onaj ponor.Svaki,mrvicu sličan događaj podsjeti te na onu mutnu i sivu prošlost.
Sječaš li se 06.12.2007.?Znam da se sječaš.Možeš još uvijek osjetiti onaj osječaj.To je bio najgori osječaj koji si ikad osjetila,a trajao je dugo,dugo vremena...
Crna ovca,sječaš li se?još uvijek jesi,i uvijek češ i biti, u SVOJOJ GLAVI.
Sad si postala sociofobična,često i paranoična..Toliko nepravda si pretrpila..strašnih...Sve bi dala da to možeš zaboravit,postat normalna osoba,ali nemožeš, nikad nečeš zacijelit. Ta rana...uvijek je napola otvorena,osjetljiva i na najmanji udarac.A ti i dalje gutaš,samo gutaš i ignoriraš to...talog raste iz dana u dan.
Život ti je postao mizeran, nemaš nijednog prijatelja,nitko se neželi družit stobom,a ti se praviš kao da ti je svejedno.
Na neki način si i sretna sad,ali ta prošlost...te rane na rukama... sječaš se svake i svaka rana ima svoju priču.
Ali desio se preokret, želiš živjeti!To je predivno,počela si se donekle voljet i cijenit, bravo! napreduješ,volim tvoju psihičku jačinu,divim ti se jer si ostala normalna nakon svega.
Tata je počeo bit dobar prema tebi,oh kako mi je drago,tako neopisivo drago!
U ovih godinu dana si se jako puno promijenila, na bolje.
Svake godine će bit sve bolje i bolje,sigurna sam.Duboko se nadam da hoće,imaš svu moju podršku.

S ljubavlju,Tvoja Druga Ja


| 18:41 | Komentari (5) | On/Off | Print | # |



the plane is waiting just me.
srijeda, 14.07.2010.

Sreća počinje od harmonije skromnog doma.
To bi mogao bit početak bez kraja.

Oduvijek sam živjela na istoko-zapadu,
moja realnost sad je u raspadu,
Spremam torbu,
pobijedili su sporbu,
Sada s njima živim,
dal' sam krenula putem krivim,
znat ćemo ako to preživim.

Opet oči imaju onaj stari sjaj.
Dovoljno je bilo pobijeći iz trulog okoliša.
Sloboda pokreta,govora,uma.
Ronjenje u beskonačnu tišinu.
Istraživanje ljudske društvenosti,
Blizina djece,obitelji.
Našla sam ono samopoštovanje za kojim sam oduvijek tragala.


| 15:20 | Komentari (8) | On/Off | Print | # |



osobna strava
utorak, 15.06.2010.

Htjela si biti sve,htjela si bit doktorica,umjetnica,austronaut,humanitarac;
Htjela si sve voljet i imat dječicu,htjela si udomit svakog prljavog đukca i mačku na cesti.
Uvijek si prosibabama davala sav novac koji si imala u džepu,htjela si samom bogu pomoć.
Onaj prosibakin zahvalni pogled ti je bio vrijedniji i od 50kn koje si joj dala jedno ljeto.
Uvijek si se voljela igrati i istraživat tebi nepoznate stvari..Mašta ti nije imala granice.
Mislila si da vladaš vjetrom,kad bi našla perlicu na cesti zamislila bi da je to neka supermočna stvarčica.
Vjerovala si u to,dušom i srcem.Živjela si u tom prekrasnom svijetu crne i bijele magije,djetešce drago.
Igrala bi se uvijek sa mamom uvečer,i poljubila tatu za laku noć.
Puna ljubavi,puna života.
Gdje si nestala?Uistinu te pojedoše.

Ako su prljavi,nedaš im cigau ni za živu glavu,prosjacima,kamoli novac.
Krvava si,i nepoštuješ se,teški si sociofob i mizantrop,izmaltretirana i traumatizirana.
U budučnosti se nevidiš,skoro si se i ubila..
Nemam puno za pisat,u ovom drugom djelu.

Sve je jasno...

| 18:44 | Komentari (12) | On/Off | Print | # |